Kako su Vlasi (Morlaci) pretvoreni u Srbe

Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ

Predśednik Republike Srpske Milorad Dodik je u emisiji Ćirilica na TV Happy, koja je emitovana 8. IX 2014. godine, rekao: "Il ovo što sad Crnogorci pokušavaju da naprave svoj crnogorski jezik, pa su dodali tri slova, a nama ukrali 30 slova. Ako hoće da imaju autentičan jezik onda bi trebali da vrate nama ovih trideset naših slova pa nek' rade jezik na tri slova." 

Portal Antene M je 21. januara 2017. objavio Dodikovu izjavu: "I nikada Dubrovnik nije pripadao integrativno nikakvom hrvatskom državnom odrazu na tom prostoru, bez obzira kad je to bilo."

U novembru 2016. Milorad Dodik se sastao sa srpskim političarima iz Crne Gore. RTCG je izvijestila: "Kako je saopštio kabinet predsjednika RS, tema sastanka bila je potreba unapređenja kulturne saradnje Republike Srpske i Crne Gore radi očuvanja srpskog identiteta, tradicije i jezika u Crnoj Gori i “ostalim srpskim državama”." (Dodik za veću saradnju sa Srbima iz CG, RTCG, 22. XI 2016) 

Do 19. vijeka, tokom cijelog 19. vijeka, pa poneđe i u 20. vijeku, narodno ime - i pravoslavaca i katolika, mase običnog seljačkog stanovništva (bar 90% je bilo takvo) koje je živjelo u BiH i Dalmaciji, bilo je - Vlah.  Srpska narodnost je na teritoriji današnje BiH i Hrvatske izmišljena u 19. vijeku, u isto vrijeme kada i na teritoriji današnje Crne Gore. Mnogo puta sam pisao, da ponovim, Beograd je u prvoj polovini 19. vijeka odlučio da posrbljava zapadni Balkan, a prije svega, da se srpsko ime kao narodno nametne stanovništvu u Crnoj Gori i preko Drine. U Crnu Goru je tim poslom pristigao Sima Milutinović Sarajlija, postao učitelj Rada Tomova, budućeg Petra II Petrovića Njegoša, usadio je u Njegoševu glavu srpsku nacionalnu ideologiju, a Njegoš je tu ideologiju dalje širio među Crnogorcima. 

Ilija Garašanin nije znao 1844. da postoje Srbi u Bosni: Čuveni Ilija Garašanin je u svom velikosrpskom programu "Načertanije" (1844), između ostaloga zapisao: "Na istočnog vjeroispovjedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak.” (Ilija Garašanin, Načertanije, www.rastko.rs).

"Istočnog vjeroispovedanija Bošnjaci“ su današnji bosanski Srbi, Garašanin ni jednom riječju u "Načertaniju“ ne kaže da u Bosni postoje Srbi. Garašanin je potpuno pogodio kad je napisao da Srbiji, što se tiče "Bošnjaka istočnog vjeroispovedanija" neće biti teško ostvariti "upliv”. U Bosni su pravoslavci relativno lako posrbljeni. Pravoslavci u BiH vjekovima su bili pod čvrstom Osmanskom upravom, nijesu imali nikakvu oslobodilačku tradiciju kao što su je imali Crnogorci, Crnogorci su svoju narodnu svijest iskovali svojim zajedništvom u bezbrojnim bitkama protiv Osmanlija, prosto rečeno, kao i svaki pravi narod, Crnogorci su imali svoju sopstvenu zasebnu istoriju koja ima korijene u Zeti/Duklji, dok BiH pravoslavci nijesu imali svoju, sem ako ne računamo istoriju njihovog robovanja pod Turcima. Tako, kad je Beograd ponudio masi pravoslavaca u BiH priču o tome kako su oni nekada kobajagi imali veliko Dušanovo carstvo, kako su bili velika sila, ali eto, Kosovska bitka 1389. ih odvede u propast, pravoslavci iz BiH su naravno te mitove prihvatili kao svoju istoriju, jer druge istorije nijesu imali. Sljedstveno mitomaniji koju su dobili, Dodik i trabunja o srpskoj Crnoj Gori, o Dubrovniku koji nikad nije bio hrvatski, a ako nikad nije bio hrvatski - "logično", onda je srpski! 

Car Ferdinand 1630. objavio Vlaški statut, a ne srpski: U 16. vijeku Austrijanci su u pograničnom predjelu prema Turskoj naseljavali Vlahe, kao vojnički narod koji je bio zadužen da bude prva brana od turskih nasrtaja. To pogranično područje nazvano je Vojna krajina. Car Ferdinand II je tim Vlasima u oktobru 1630. dao privilegije ozvaničene u jednom statutu. Statut je nazvan - Statuta Valachorum, to jest - Vlaški statut. Ljudi kojima je taj statut dao privilegije su preci današnjih Srba iz Hrvatske i Srpsko kulturno društvo Prosvjeta koje je centralna kulturna, prosvjetna i naučna ustanova Srba u Hrvatskoj na svom sajtu ima originalni tekst Statuta iz 1630. na latinskom, a ima i prijevod na srpskom. SKD Prosvjeta s pravom svojata ovaj statut, jer je to statut koji je dat njihovim vlaškim precima.

Kao što se možete sami uvjeriti riječi Srbin i Srbi u statutu ne postoje. Drugo, ne manje važno, trebamo znati, srpski naučnik i političar Stojan Novaković je u 19. vijeku volšebno objavio da bezbrojni etnički pomeni Vlaha u izvorima do 19. vijeka (i tokom 19. vijeka), označavaju Srbe stočare! Ovu neozbiljnu tezu je prihvatila zvanična srpska, hrvatska, bosanska, crnogorska istorijska nauka, a opet možete pogledati - u statutu iz 1630. godine koji je car Ferdinand dao Vlasima, nema ni riječi o stočarstvu! 

Akademik Hrabak: "Vlasi su posebna etnografska grupa": Pokazivao sam na Analitici nekoliko puta tvrdnju akademika SANU Sime Ćirkovića iz 2008. godine, da Vlasi nijesu Srbi stočari. Toj tvrdnji prilažem istovjetnu konstataciju još jednog srpskog naučnika, akademika Bogumila Hrabaka, iz 1996. godine. Hrabak je zapisao: 

Izvanredno značajne riječi akademika Bogumila Hrabaka, dakle, Stojan Novaković je izmislio da su Vlasi zapravo Srbi stočari, i još upečatljivije - Vlasi, dakle preci Nikole Tesle, Ruđera Boškovića, Vuka Mandušića, Stojana Jankovića, Vladana Desnice, ili danas poznatih Raškovića, Martića, Babića su govorili romanskim jezikom prije 700 godina, te su krajem srednjeg vijeka (jezički) slovenizovani. Iako su slovenizovani krajem srednjeg vijeka još su vjekovima nosili vlaško narodno ime, što je najnormalnija stvar u istoriji. Danas je za preko 95% Škota maternji i jedini jezik koji znaju engleski, ali su i dalje Škoti, nijesu Englezi. Hiljade Srba i Hrvata u USA, Kanadi i Australiji ne znaju srpski ili hrvatski jezik, a sebe po narodnosti smatraju Srbima ili Hrvatima. Itd. 

Vlasi u Lici pretvoreni u Srbe: Đorđe Popović je u časopisu Otadžbina (knjiga IX, Beograd, 1882) napisao nekrolog Ličaninu Danilu Medakoviću - publicisti, istoričaru, štamparu, sekretaru kneza Mihajla i kneza Miloša, članu SUD (preteča SANU). Popović je ispričao jedan detalj iz Medakovićevog školovanja u Lici: 

     "Škola, u kojoj se Danilo Medaković učio nemštini, dobi pravoslavnoga katihetu u liku učenika Lukijanova, mladoga popa Mandića. Medaković mi je pričao na kakav je praktičan način pop Mandić u časku osvestio sve katihumene, da su Srbi, a ne Vlasi. "Kako ti je ime?", zapita na prvome času najbližega maloga "vlaha" iz Like. Kad mu onaj kaza, kako se zove, zapita ga pop Mandić dalje: "A šta si ti?" Čim katihumen odgovori da je Vlah, već je dobra ćuška katihetina bila replika na odgovor. "Srbin si jadniče, kakav vlah", pouči ga uz to pop Mandić i ova pouka bila je tako uspešna da se nijedan "vlah" ne nađe više među katihumenima, nego svi veselo ispovediše da su Srbi." (strane 594 i 595)

Vlasi u Bosni pretvoreni u Srbe: Vladislav Skarić (1869-1943), deklarisani srpski nacionalista i akademik SKA (današnja SANU), objašnjava kako su Vlasi u Bosni pretvarani u Srbe: “Već od 1846. započela je propaganda u Bosni, isprva prosvjetna, a poslije i revolucionarna. Te godine je Ilija Garašanin, ministar unutarnjih djela kneževine Srbije, pridobio Ristu Bogdanovića, trgovca iz Sarajeva, koji je prešao u Slavonski Brod, pa tu otvorio kafanu i bavio se pomalo i špediterskim poslovima za bosanske trgovce. Ko je god išao iz Sarajeva ili u Sarajevo svraćao je Bogdanoviću. Poslije njegove smrti nastavio je taj posao sin mu Stevo, koji je 1860-1878. Učinio mnogo usluga vladi u Beogradu u poslovima propgande i revolucionisanja Bosne. U Sarajevu je poslije 1863. osnovano među sarajevskim Srbima društvo koje je uzelo sebi za zadatak da iskorjenjuje podrugljivo ime Vlah, a da uvodi ime Srbin. . . Društveni članovi su izlazili na sarajevske carine, pa dočekivali seljake, kojima su govorili da oni ne treba da se zovu rišćani, nego Srbi.“ (Vladislav Skarić, Izabrana djela, knjiga I, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do Austrougarske okupacije, Sarajevo, 1985, strane 246 i 247)

Vlasi u Dalmaciji pretvoreni u Srbe: U želji da suzbije vlaško etničko narodno ime, srpska elita iz prve polovine 19. vijeka proklamovala je kako je Vlah podrugljiv naziv, to su izmislili, Vlah je prije svega bio i ostao - etnički termin. Na stanovištu da je Vlah podrugljiv naziv bio je i Vuk Karadžić, međutim, on u knjizi "Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima” (Beč, 1852, str. 68), pošteno prikazuje da narod u Dalmaciji sebe Vlasima imenuje, piše: "U Dalmaciji građani i varošani i ostrvljani zovu Vlahom svakoga seljaka sa suhe zemlje, koje mu drago vjere, a što se našijem jezikom onamo zove Vlah, ono se Talijanskijem i po ovome Nemačkijem zove Morlak (Morlacco). Riječ ova Vlah onamo nije nikakva poruga, jer i sami Vlasi za sebe reku, n. p. kad se kakav pravda da kakvoga gospodina nije dočekao ili ugostio kao što treba: ‘oprostite gospodine, mi smo Vlasi; u vlaškijem kućama ovako se živi’.”