Šerif Ajradinoski
Preselio najveći Torbeš među Bošnjacima
ko jedan sat poslije ponoći, 23. februara 2021. prestalo je da kuca srce plemenitog čovjeka, književnika, istraživača, tekstopisca, kompozitora, muzičara i poznatog borca za prava torbeške zajednice u Makedoniji.
Umro je sa kalemom u ruci, a s golemom brigom za svoje sunarodnike. Struški Drimkol je zanjemio; Oktisi, Podgorci, Labuništa... Prestali su da dišu i Struga i Ohrid, gradovi njegovog djetinjstva i odrastanja. Talasi Ohridskog jezera danas ne šume kao nekad, a i prolaznici su postali tužni statisci ovdašnjih čaršija. Zanjemili su svi Torbeši rumelijskih zemlja; od Turske, preko Grčke i Bugarske, pa sve do Makedonije, Kosova i Albanije. Orfej se tužno selamio sa Jablanicom, Rodopima i sa Šar planinom, noseći poruku ujedinjena Torbeša čija se iskra iz ruke Ajradinoskog zapalila 8. januara 2011. u Strugi na sveopštoj Međunarodnoj konfereniciji Torbeša (Našinaca) iz šest zemalja; Turske, Grčke, Bugarske, Makedonije, Kosova i Albanije, gdje je i pročitana "Torbeška deklaracija", autora Šerifa Ajradinskog, predsjednika Udruženja "Rumelija“ Torbeški kulturno-naučen centar. Ajradinoski je jedan od osnivača SDA u Makedoniji, lični je bio prijatelj Alije Izetbegovića. Posjećivao je Našince u svim djelovima svijeta, a posebno je bio vezan za Župu u Goru. Učestvovao je na svim svječanostima Dana Bošnjaka Kosova zajedno sa Abasom Canoskim, autorom mnogih narodnih pjesama, među kojima i poznate balkanske storije „Koga trgnav Cveto vo Tuđina“. Njegov slogan; „Ja sam najveći Bošnjak među Torbešima i najveći Torbeš među Bošnjacima“, ostaće kao sinonim njegovog postojanja i djelovanja na ovom Dunjaluku...
Posljednji amanet
Apapu, moj! Ni slutio nisam da će tvoj poziv, u ponjedeljak, biti poziv posljednjeg našeg muhabeta. Da ćeš nas napustiti nepuno deset sati poslije toga bez pozdrava i bez najava, ali sam osjetio tvoju ljutnju koja me je jako zbunila. Osobito što nije tebi bila svojstvena, nije nikada bila tvoj smisao života. Blag i odmjeren, staložen i uman, pun znanja prenosio si baklju ujedinjenja Torbeša svih zemalja na kulturnom planu. Borio si se da Torbeše kao zajednica uvrste u Ustav Makedonije, ravnopravno sa ostalim zajednicama u ovoj zemlji. Nisi završio... Znao si da si posljednji Don Kihot među vetrenjačama goropadnim i zločestim, ali nisi odustajao. Borio si se na svim poljima, na okruglim stolovima, tv debatama, međunarodnim simpozijumima i svugdje gdje si mogao stići.
Dragi, moj, brate! Tako si nas sve kitio. Ali, želim da znaš da me tvoj eglen preko telefona jako rastužio i shvatio amanet koji si mi želio prenijeti. Požalio si mi se! Bio si ljut na svoje, na uspavane sunardnike, koje ih kao bezličnu masu oblikuju u Albance, Turke, Makedonce... Zabolelo te je da se djeca tvoje zajednice odriču majki i očeva svojih, jezika svoga, da hodaju putem koji će zatrti svoje korijene...
Dragi, apapu! I nisi izdržao, ali si ostao svoj na svome, i to je odlika velikih ljudi, i preseli se na bolji i pravedniji svijet s punim sjajem i čistote, a one koji su te naljutili neka ih savjest griže, ukoliko ga imaju. Položiće te u bijele čaršave, umotati bijelinu tvoje duše, čiste kao suza spremne pred Svevišnjim.
Dragi moj, brate, i apapu! Ni na dženazi ti ne mogu stići... I dok te danas spuštaju u kabur, moja te majka, babo i moja familija i dalje čekaju, kao i ranijih godina, da se uvalimo u lijepe eglene do svitanja... Uz kahvu, kako si umio kazati...
Neka ti je, uz Allahovu milost, dženetska vrata otvorena i da zakoračiš u bolji i pravedniji svijet.
Amin!
Konferenciju u Strugi možete pogledati OVDJE!
Izvor: (info.ks)