"Jedna ruža" u Bernu sanja dom u Vitomirici

Ovih lijepih oktobarskih dana bilo je veselo u kući Jusufa Palamara u Vitomirici. Okupili su se đeca i unučad. Jusufova kćerka Lela Luzi slavila je rođendan, a njen sin Semir Muratović vjeridbu sa Majdom Vujić. Na kući vijore tri zastave: crnogorska, odakle su i Palamari i Muratovići, kosovska i zastava Švajcarske, zemlje u kojoj su Lela i njena đeca izgradili i žive pristojan život.

Lela je četvrto od sedmoro đece svojih roditelja, ali možda najhrabrija i najupornija. Nije dozvolila da je slome nevolje koje su je snalazile.

“Udala sam se kada sam imala svega14 godina. Muž mi je bio iz jednog sela kod Petnjice u Crnoj Gori, ali sam živjela u Nikšiću i tamo rodila dvoje đece. Kad je sin imao samo tri mjeseca, a kćerka 15, moj muž je poginuo i ja sam sa 17 godina ostala udovica. Morala sam da se vratim svojima u Vitomiricu, a đeca su ostala kod muževljevih roditelja. U Vitomirici smo teško živjeli i odučila sam da odem u inostranstvo. Prvo u Njemačku, a zatim u Švajcarsku. Tamo sam se udala za Švajcarca i rodila kćerku Ardianu. I taj muž mi je ubrzo umro. Kad sam se sredila dovela sam đecu Denisu i Semira iz Crne Gore u Švacarsku. Kasnije sam u vezi sa jednim Egipćaninom rodila dva sina Denisa i Dina. Ta veza nije potrajala, ali su đeca ostala sa mnom. Danas su svi oko mene u Švajcarskoj i mogu reći da sam srećna", priča Lela svoju životnu priču.

Iako nakon udaje u Švajcarskoj Lela nije morala da radi zbog novca, radila je iz zadovoljstva. A jedan posao dobila je zahvaljujući svojoj ljepoti. Na takmičenju za mis Jugoslavje u dijaspori bila je mis šarma i nakon toga prihvatila da bude foto-model. Time se bavila 15 godina. Radila je i u Parlamentu Švajcarske 13 godina nakon čega je odlučila da odmori. Penzija koju je naslijedila od muža dovoljna joj je za pristojan život.

Lela je u Švajcarskoj postala poznata još po nečemu. Imala je svega 31 godinu kada je dobila prvo unuče.

“Bila sam najmlađa baka u Švajcarskoj i jedna tamošnja televizija snimila je dokumentarni film o meni tim povodom, nazvan ‘Kad bih bila jedna ruža’. Taj film je prikazivan u bioskopima”, kaže Lela.

"U Švajcarskoj sam našla sreću. Sva moja đeca i unučad su dobro, lijepo živimo, imamo kuće. Svi volimo da dođemo u Vitomiricu, ali i u Crnu Goru. Semir je Majdu upoznao u Crnoj Gori. I jedno i drugo bili su u posjeti svojim rođacima u Beranama. Tamo su se zavoljeli i odlučili da se vjenčaju. Odabrali smo da u Vitomirici pravimo veselje povodom njihove vjeridbe na moj rođendan, a dogodine ćemo isto ovđe da pravimo veliku svadbu. Ovđe je naše ognjište, ovo je pravi dom, kojem namjeravam da se vratim kada moji najmlađi sinovi odrastu i osmostale se.  Nedostaje mi ovdašnji način života, tamo su ljudi prilično hladni", kaže Lela uz osmjeh.

Njen sin Denis dodaje kako je u Švajcarskoj sve dobro “ali da ljudi mnogo traže pare”.

Nerijetko mnogi traže i Lelinu pomoć i tamo i ovđe. Pomaže, kaže i onima koji ne traže, još rađe, koliko god može, jer zna kakav je osjećaj nemati, ali i imati.