Poučna priča: Zašto plačeš

Seljak je ostavio svoje stare cipele pored sumarka. Njegovo siromastvo bilo je vidljivo i na odjeci i na cipelama. Međutim, ucenik nije o tome razmisljao, nego rece svome ucitelju: " Hajde da sakrijemo njegove cipele i da iz prikrajka posmatramo kako ce se ponasati, a da se malo i razveselimo." Ucitelj mu na to odgovori: " Sine, ti potices iz bogate porodice. Nije lijepo da se mi ismijavamo sa bilo kim, a kamo li sa siromasnim. Imam ja bolji prijedlog. Uzmi to novca sto imas u dzepovima i natrpaj njegove cipele!" Ucenik tako i uradi, a onda se sakrise da vide sta ce se desiti kada seljak dođe po svoje cipele. Ubrzo i seljak zavrsi rad u polju i krenu prema cipelama.

Kada je obukao jednu cipelu, osjetio je da nesto ima u njoj, te misleci da je zemlja , okrenu cipelu a iz nje poispadase dukati. I iz druge isto tako. Covjek je kratko ostao zabezeknut. Okretao se oko sebe u nevjerici. Pade na sedzdu i svim glasom povika:"Ja Rabbi, Tebi hvala. Ti si Onaj koji zna da mi je supruga bolesna, a djeca gladna." Ostao je na sedzdi neko vrijeme. Ucitelj pogleda suzne oci svoga ucenika i upita ga:" Zasto places? ""Placem-rece ucenik, a nikada nisam bio sretniji. Naucio sam da srecu trazim u dijeljenju a ne u uzimanju." Ucitelj rece :" Sinko, kada oprostis, a mozes kazniti je sadaka. Kada ne ogovoris , a mozes ogovoriti je sadaka. Kada sakrijes mahanu, a mozes da je otkrijes je sadaka. Kada nasmijes, a mozes da rastuzis je sadaka. Dijeljenje ispunjava covjeka srecom kao nista drugo….