Muminska skromnost

Pogledah u njega i vidjeh da ima samo dvije izderane halje, nije ih mogao ni svezati jednu za drugu. Rekoh u sebi:
‘Za svoje dirheme ne vidim bolje mjesto za dati nego njemu.’

Odnesoh mu novac. On ga pogleda, i uze pet dirhema te reče:
‘Četiri dirhema cijena je dva plašta, a trećinu jednog dirhema podijelit ću kao sadaku. Ne treba mi ostatak.’

Potom mi vrati ostatak. Vidjeh ga druge noći, a na njemu dva nova plašta. Nešto mi se odrazi na dušu od njega. Okrenu se prema meni, uze me za ruku, i sa mnom obavi tavvaf sedam puta. Svaki krug napravili smo hodajući po draguljima zemljinoga blaga koji zveketaše pod našim nogama uronjenim do članaka.

Hodasmo po zlatu, srebru, rubinima, biserima, draguljima, a ništa od toga drugi nisu vidjeli. Rekao mi je:
‘Sve mi je ovo dato, no, ustegnuh se od toga. Uzeo sam poderane halje, jer je materijalno bogatstvo ustvari teškoća i kušnja. Opredijeliti se sa ustezanje, to je milost i blagodat za robove.’ ”

Ovim se želi reći da uzimanje više nego što je potrebno novca, najavljuje dolazak iskušenja i smutnje, jer Allah hoće da vidi šta ćeš uraditi s tim viškom. Uzmeš li samo koliko ti treba, obasut će te blagost, stoga nemoj biti nemaran prema dijeljenju i kušnji. Uzvišeni veli:
Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.
(Kur’an, sura el-Kehf, ajet 7.)

Hazreti Pejgamber, a.s., rekao je:
Ademov potomak ima prâvo (hakk) samo u tri slučaja: u hrani, kako bi mogao uspraviti leđa, u odjeći, kako bi mogao njome prekriti stidna mjesta (avrete), i u kući, kako bi se mogao zakloniti. Za sve više od toga polagat će se račun.
(Hadis bilježi Tirmizi, prenoseći ga od hazreti Osmana ibn ‘Aff
na, s tim što se umjesto riječi “u hrani, kako bi mogao uspraviti leđa”, kaže “u zalogaju hljeba i vodi”. Hadis je ocijenio kao predaju vjerodostojnog niza prenosilaca