'Vidio sam ljude kako koriste ručna kolica da dovezu svoje najmilije koji su bili teško ranjeni'

Poruka iz Halepa: Sutra će već biti kasno za nas

Novinar Bilal Abdul Kareem opisuje očajnu situaciju u sirijskom gradu i upozorava da će novi pokolj uskoro početi.

Poruka iz Halepa: Sutra će već biti kasno za nas

Piše: Bilal Abdul Kareem

Svi molimo za kišu. Kad pada kiša, avioni ne mogu letjeti i napadi prestaju nakratko.

Nadamo se da će kišiti dovoljno dugo da svjetske sile urade nešto i pomognu 150.000 civila, zarobljenih u malom naselju u Halepu, da pobjegnu.

Situacija je ovdje očajna. Ljudi koji traže sklonište dolaze u ovo područje, gurajući se na desetak kvadratnih kilometara. Ovdje je mnogo beba i djece. Ljudi dolaze s troje ili četvoro djece, bježeći od Vladinih snaga. Koriste kolica da voze djecu, ali tu stavljaju i sve ostalo što imaju - nešto odjeće, nešto pribora za kuhanje u plastičnim kesama i druge neophodne stvari.

Izabrao sam da dođem u Halep prije nekoliko sedmica. Mislio sam da ću ovdje biti sa dvojicom kolega nekoliko dana. Nisam namjeravao ostati toliko dugo. Ali, znao sam da dolazak može biti rizičan. Izvještavanje iz ratnih zona je opasno, ali važno je svijetu reći istinu. S druge strane, većina drugih ljudi ovdje nije imala izbora. Jednostavno su uhvaćeni u ovu noćnu moru, a da to nisu željeli.

Nemilosrdni zračni napadi

Ekstremno je hladno. Mjesto gdje odsjedam nema prave zidove - objesio sam plastične stolnjake i deke preko velikih rupa, koje su nastale u nedavnim zračnim napadima.

Sirijci velikog srca prema meni su - novinaru i jedinom crnom Amerikancu u gradu - veoma velikodušni. Znaju da mogu ispričati njihove priče svijetu kad mi daju da napunim telefon ili laptop u jednom od nekoliko preostalih mjesta sa generatorom ili gorivom.

Cijene ono malo hrane što je ostalo nisu visoke jer ljudi ne žele iskorištavati jedni druge, ali nema mnogo toga što se može kupiti i svi pate.

Kako bi kuhali, ljudi uzimaju dijelove namještaja, cigle i kamenice, stavljaju na to svoje lonce i onda pale vatru. Meni je ograničen: hljeb, datule i riža za "siromašne", kako je zovu. Većina ljudi nema pristup vodi. Čak se i kuha krijući se, od straha da se ne privuku Vladini avioni ili oni koji su gladni, a nemaju svoje hrane.

Zračni napadi su nemilosrdni. Djeluju dvostruko - metoda koja je osmišljena da se ubije svako ko priđe da pomogne ranjenima. Udare jednom, a onda malo čekaju. Onda, kada se ljudi okupe da pomognu onima ispod ruševina, udare opet.

Ranjeni ljudi leže u lokvama krvi

Ulice su noću prazne. Avioni koji lete nisko i njihovi topovi kruže gradom, ciljajući sve što se kreće. Ako morate ići vani, pažljivo slušate i čekate dok ne prođu i onda trčite kako biste ostali živi, od jedne ulice do druge, krijući se u sjenama.

Najteže je ranjenima. Sve bolnice u istočnom Halepu bombardirane su i dvije sedmice nijedna nije u funkciji. Sve što sada postoji jesu improvizirane klinike napravljene pod zemljom.

Do njih je teško doći. Hrabri "bijeli šljemovi" više ne djeluju; njihova vozila hitne pomoći ne mogu djelovati bez goriva ili da ne budu meta. Neki ljudi preuzimaju rizik i donose ranjene na klinike u autima ili malim kamionima, ako imaju nešto goriva. Vidio sam ljude kako koriste ručna kolica da dovezu svoje najmilije koji su bili teško ranjeni.

Ako uspijete doći do jedne od ovih "klinika", tamo vas čeka nova noćna mora - one su pune ljudi koji leže na podu u lokvama krvi. Toliko je krvi da doktori i medicinske sestre nose čizme dok idu od jednog pacijenta do drugog.

Ove klinike ne mogu ponuditi ništa osim hitnog medicinskog pregleda, šivanja rana i pokušaja da se izvedu hitne operacije. Njihov jedini cilj jest da zaustave krvarenje, više od toga ne mogu uraditi. Onog momenta kad ljekar zaustavi krvarenje žrtva mora otići. Klinike su opasna mjesta. Što je više ljudi tamo, veća je šansa da ih pogode u napadima.

Sutra će već biti kasno

Sirijska vlada otvorila je koridor za ljude da se predaju. Predalo se možda 50.000 do 60.000 stanovnika. Ali, ljudi još pristižu u jedinu preostalu enklavu dok Vladine snage napreduju. Civili se više vole suočiti sa bombama i groznim uvjetima nego nestati.

Činjenica da je sirijska vojska već ubila pola miliona njihovih sunarodnjaka zastrašujuća je. Sada slušamo izvještaje da su stotine muškaraca nestale s jednog mjesta, a da su drugi poredani i pogubljeni. To samo povećava strah da se predate.

Sada vlada očaj. Kiša će uskoro prestati padati i pokolj će opet početi. Mora se uvesti humanitarni koridor. Danas. Sutra će već biti kasno za mnoge od nas.

Izvor: (Al Jazeera)

Vezani članci

Komentari na članak

Prelistaj nove naslove »

DRAGAŠ Vrem.prognoza

Popularno

Anketa

Konvertor valuta

Video Foto

Vaktija Dragaš