Zašto je Mevlid Jašarević terorista, a Dalibor Jauković nervno rastrojen pojedinac

Navodi da je Radić uzeo primjer terorističkog čina otvaranja vatre iz automatskog oružja na Ambasadu SAD-a u Sarajevu 2011. godine.

-Kazao je kako je to metodologija koja je prepoznatljiva kod izvođenja terorističkih akata svojstvenih pojedincima koji žele da se uklope u radikalne pokrete misleći pri tom na islamski radikalizam, a sasvim nešto drugo je ono što se desilo u Podgorici. Taj čin gospodin Radić pripisuje nervnom rastrojstvu pojedinca o kojoj konačan sud treba da da istraga i struka.

I Mevlid Jašarević i Dalibor Jauković svoj motiv da počine individualni teroristički čin su pronašli u propagandnim pamfletima i video materijalima i drugim kibernetičkim sadržajima hibridnog rata.

I jedan i drugi su u SAD-u vidjeli vojnu silu koja nastoji da svoju političku hegemoniju nametne kao globalni standard svugdje u svijetu. Jedina temeljna razlika između njih dvojice je što pripadaju različitim socijalnim, etničkim i konfesionalnim društvenim miljeima na koje je propaganda u sklopu hibridnog rata djeluje iz različitih uglova. Naime, kod jednog je motiv za zločin bila tobože odbrana prava na ispovijedanje vjere, a kod drugog odbrana povrijeđenog nacionalnog ponosa, pojašnjava Ahatović.

Naš sagovornik zaključuje da je terorizam svaki zločin koji ima političku pozadinu.

-Ne treba zaboraviti da je i zločinačka Islamska država Iraka i Levanta – ISIL paradržava koja za svoj terorizam ima pored vjerskih i političke motive koji su apsolutno neopravdani, neracionalni i krajnje nemoralni.

Isto tako, projekat velike Srbije je u osnovi politički projekat zasnovan na jedinstvu srpske nacije koji je svoje utemeljenje nakon raspada SFRJ našao u SR Jugoslaviji u čiji sastav je ulazila i današnja Crna Gora, kao i satelitske para-državice Republika Srpska Bosna i Hercegovina i Republika Srpska Krajina.

Tu činjenicu gospodin Radić želi diplomatski da zaobiđe, dok se Jauković kao počinilac terorističkog čina u Podgorici nije mogao pomiriti sa činjenicom da je ta ideja propala zbog SAD-a kao svjetskog hegemona.

Proruska retorika i izrazito neprijateljska retorika prema NATO-u i SAD-u može se i prema priznanju gospodina Radića naći na Facebook profilu pokojnog Jaukovića. Istu metu svoje frustracije samo iz vjerskih pobuda je imao i Mevlid Jašarević kada je pucao na Ambasadu SAD-a u Sarajevu, stoga je apsolutno ispravna tvrdnja da se u slučaju bacanja bombe na američku ambasadu u Podgorici radi o individualnom terorističkom činu, navodi Ahatović i zaključuje:

-Iako gospodin Radić motiv za svoje tvrdnje traži u smirivanju situacije u regionu uslijed sve jasnijeg političkog pa i fundamentalno društvenog raslojavanja koja je za NATO, a ko za ruski vojni i politički savez ODKB, javno postavljam pitanje gospodinu Radiću, da li bi imao isti stav da je utvrđeno da je počinilac bio musliman?