Zlipotok: Objelježena 101. godišnjica od Čanakaljske bitke
Uz prisustvo velikog broja mještana Zlipotoka i okolnih sela, sinoć je u sali osnovne škole u Zlipotoku kulturnom manifestacijom pod motom „ I mi smo bili tamo, zato što smo braća“ objelježena 101. godišnica od Čanakaljske bitke.
Povodom objeljžavanja 101. godišnjice od Čanakaljske bitke kulturne manifestacije će biti održane u Brodu i Restelici, a centralna manifestacije će biti održana 25 marta u Hotelu „ Meka u Dragašu, s početkom u 9:30 časva.
Večerašnja Manifestacija u Zlipotoku počela je učenjem Kurana, a historijski osfrt na Čanakaljsku bitku i učešću mještana Zlipotoka u njoj, dao je Adnan Redžeplar, Kordinator nastave na bosanskom jeziku i mještanin sela Zlipotoka. On je između ostalog naglasio:
„Danas smo se okupili ovdje, kako bi se sjetili na šehide koji su dali svoje živote na braniku dina i vjere. Bitka na Čanakalji, će za nas ispisati najtragičniji događaj u historiji Sela i Gore. Kažem sela, jer Zlipotok ovu bitku nikad neće zaboraviti. 92 šehida i tri gazije će nas vječno pdsječati na Galipolje. Argumenata o potvrđivanju ove činjenice je mnogo.
Na kraju prestave domaćini su za sve pripremili halvu, tradicionalni domaći specialitet koji se poslužuje na svadbama i sunetima.
Naime na popisu od 1913 Zlipotok broiji 914 članova i treće je selo po broju stanovnika u Gori, odmah iza Broda i Restelice, dok su ostala sela daleko manja.
Već sledećeg popisa 1921, godine, kojeg je uradila Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca SHS, Zlipotok ima samo 264 stanovnika. Dakle 2/3 stanovništva je nestalo za samo 8-10 godina. Uzimajući u obzir činjenice da su se u periodu 1912-1921 desili vrlo bitni događaji, koji su promjenili kartu svijeta; Balkanski ratovi (1912-1913), zatim prvi svetski rat 1914-1918 i jedan njabitniji momenat u ovom periodu za nas za Goru, odlazak Osmanske Turske sa ovih prostora. Nemamo nikakvih potvrdženih podataka da je neko iz sela stradao u Balkanskim ratovima niti u Prvom svjetskom ratu, što ne isključujemo i takvu mogućnost.
Ali ono što je zadesilo selo poslije Čanakaljske bitke i iseljavanje poslije povlačenja osmanske Turske je jednim imenom nazvno tragedija.
10% stanovnika od ukupnog broja je palo kao šehid na Čanakalji, ostavivši 80 udovica u selu sa sitnom dječicom i samo starim muškim osobama
Ovaj period će narednih nekoliko generacija u selu pokušavati da izdigne i obnovi ljudstvo.
Ponosni na svoje očeve, djedove, pradjedove, prenosiće s koljevke na koljevku priču o Čanakaljskim sehidima. I neznajući za geografski pojam u dubini srca je urezana svakom od nas.
Sada kada se slobodno i bez ikakva straha za posljedice sječamo ove bitke na 101 godinu od Čanakaljea u istoj smo poziciji, generacije su na istom ispitu, ostati tu gdje šehidi počivaju ili otići u neizvjesnost trbuhom za kruhom.
Zato se na kraju obračam mladima i onima za koje smo prolivali klrv ne štedeći ga. Pomogni te nam da ova djeca ostanu ovdje, jer se neće imati ko sječati šehida. Pomognite ovim ljudima ovdje da saznaju njihovu pravu historiju.
Jer narod koji nema Historiju je osuđen na nestanak. Dakle pomognite nam da opstanemo! Istako je Adnan Redžeplar.
Nakon toga učenici Osnovne škole „ Svijetlost“ iz Kruševa zajedno sa učenicima iz Zlipotoka izvele su bogat kulturno umjetnički program. Kroz razne recitacije učenika evocirane su uspomene na Čanakaljsku bitku. U programu su učestvovoali i učenici osnovne škole 25. maj u Vraništa.
Posebnu pažnju publike privukla je drama koja je nastala na osnovu kazivanja starijih mještana. Naslov drame je „ Povratak kući“. Drama je odigrana u tri čina. Nakon bitke na Ćanakalje od 92 mještana Zlipotoka samo je troje njih preživelo bitku i vratilo se u selo. Troje preživjelih nakon dolaska u selo nailaze na problem kakao saopštinti majkama i rodbini da su njihovi mještani ostali na Čanakalje, kao šehidi. Drama je veoma je emotivno djelovala na publiku, i nije bilo gotovo nijednog prisutnog u sali kome suze nijesu potekle.
Domaćini su se postarali i za ovu prestavu pripremili halvu, tradicionalni specialitet koji se poslužuje na svadbama i sunetima. Nakon predstave prisutni su se zasladili ovom tradicijonalnom poslasticom.
B A L A D A O Č A N A K K A L E U ( Čitao: Nuhija Tairovci)
- PRED VEČE, KAD POČNE NEBO DA TAMNI
A ZVJEZDE POČNU DA ŠETAJU NEBOM
MOJ DEDO POČINJE PRIČU
MOJ DEDO OŽIVLJAVA HISTORIJU
- DOK SLUŠAM KAKO DEDO BESJEDI
UTONEM U DUBOKE MISLI
- VIDIM MLADIĆA SNAŽNOG
JAKOG UŽURBANOG
NEKA VIJESTA GA JE UZNEMIRILA
ŠTA LI JE ČUO ?
- DALEKO TAMO BOJ SE BIJE,
DALEKO TAMO KRV SE LIJE,
NE ŽALI NIKO KRV DA PROLIJE
SAMO DA SE BITKA ZA VATAN DOBIJE
- AL POMOĆ TREBA BRAĆO DRAGA
MNOGO JE NEPRIJATELJA,
POPUŠTA SNAGA
- I MLADIĆ ODMAH ZA BOJ SE SPREMI
I SA NJIM JOŠ BEZBROJ JIGITA KRENU
OVO NIJE BITKA ZA SLAVU
OVO JE BITKA ZA DIN, ZA IMAN, ZA VATANA
TO GA POKRENU
- I NE ZNAJUĆI ŠTA IH TAMO ČEKA
GRABILI SU DALJINU, GUTALI KILOMETRE
- ČANAKKALE, DIM ZGARIŠTA, PEPEO,
ZEMLJOM KAO RIJEKE TEKU POTOCI KRVI
BOLNI JAUCI, SUZE, PLAČ
- ALI IZNAD SVEGA , SNAGA , VJERA
ČVRSTA VJERA U ALLAHA
DAJU SNAGU OVIM KAHRAMANIMA
OVIM OBIČNIM SMRTNICIMA
KOJI NIKAD NE UMIRU.
- NE UMIRE SVAKO KAD PRESTANE DA ŽIVI,
NEKO UMRE DA BI VJEČNO ZIVIO
NE, SMRT NIJE KRAJ
SEhIDSKA SMRT JE NOVI POČETAK
ŠEHIDI NIKAD NE UMIRU
ŠEHIDI VJEČNO ŽIVE
- PRIČA MI TAKO DEDO, NE UMARA SE
A JA OPET UTONEM U SVOJE MISLI
- VIDIM RAT I ČUJEM RAT
I TUTNJE TUTNJE TOPOVI
- IZ STOTINE HILJADA GRLA
ČUJE SE TEKBIR, ALLAHU EKBER
- ODJEKUJE ČANAKKALE,
IZMEĐU RIDOVA GLAS SE DIŽE U VISINE
A MORSKI GA VJETAR RAZNOSI NA SVE STRANE.
- I TAKO DEDO PRIČA I PRIČA
ZA ČANAKKALE SE PRIČATI MOŽE
DANIMA I NOĆIMA
ZATO, OVU BALADU ZAVRŠAVAM
SA DOVOM NA USNAMA
NEKA ALLAH DŽENNETOM NAGRADI
SVE NAČE ŠEHIDE
KOJI SU PALI BRANEĆI
SVOJ DIN IMAN I VATAN
NEKA JE ALLAH ZADOVOLJAN NJIMA
Autor balade : Mukadesa Tairovci
Izvor: (gorapress.net)