Slovo o Jurjevu i Djevojačkoj česmi u Mostaru

6. Maja nastupa Jurjevo (Hidrlez, Đurđevdan) najvažniji datum u starom narodnom kalendaru. Korijeni ovog prastarog slavljenja oživljavanja prirode i početka ljeta seže u daleku historiju i veže se za "zakon zemlje". U našim krajevima su sve konfesije obilježavale ovaj dan na svoj način, tako da je ovaj datum vremenom potpuno inkorporiran u duhovnu tradiciju monoteističkih religija.

Muslimani Balkana su ovaj dan slavili, između ostalog zbog sjećanja na susret Hazreti Hidra i Iljasa a.s.
Dan uoči Jurjeva, oko ikindije, muslimanske djevojke su donosile vodu s izvora u koje su potapali strukove miloduha i u ranu zoru bi se kupale i umivale sa tom vodom.
U Hercegovini su djevojke sakupljale omahu oko izvora i s njom se umivale, dok je ovaj dan u Mostaru isključivo vezan za lokalitet Djevojačke česme.
Prema predanjima, česmu su posjećivale djevojke svakog Jurjeva prije izlaska sunca i vršile ritualno umivanje. Đugum u koji su djevojke sipale vodu imao je cvijet u pipku što je bio znak da su djevojke, dok udate žene nisu imale, tako da bi mladići znali kome mogu da se udvaraju.
Pored ritualnog umivanja, ujedno je vršeno i lagano "šibanje" djevojaka sa drenovim grančicama, jer je dren predstavljao simbol zdravlja, da bi se simbolično pokazala želja da budu zdrave kao dren.
Ovo vrelo je u prošlosti radi svoje građevine bilo jako zanimljivo. U prirodnu pećinu vodila su umjetno načinjena vrata, pa je preko praga voda pomalo otjecala. Vrata su bila dosta malena, otprilike jedan aršin gotovo u četvrt (aršin je stara turska mjera za dužinu; 1 aršin, otprilike, je između 65 i 75 centimetara). Prenosi se da kad čovjek uđe unutra zagaziće u vodu do koljena, a naći će se u prostoru gdje se najveći čovjek može ispraviti. Ima otprilike 12 – 16 kvadratnih metara prostora.
Odozgo je prirodna pećina, a sa strane je umjetno ozidan zid. Ovaj je prostor prezidan, tu na prezidi imaju malo manja vrata od prvih, nasuprot njima. Kada na ova vrata uđemo, doći ćemo opet u jednu prostoriju istu onakvu kao što je prva. U ovoj prostoriji ima opet prezida i na njoj vrata, a iza vrata opet onakva jedna prostorija.
Ovakvih prostorija vele da ima sedam, sa sedmera vrata. Što se god dublje u pećinu ulazi, sve je u svakoj prostoriji dublja voda, a na svakoj manja vrata, a pričaju da se kroz sedma vrata ne može nikako proći.
Jedni vele da imaju devetera vrata, i da je na tim devetim vratima aždaha.
Posebno se vodilo računa da se sabah na taj dan ne prespava jer bi onoga ko prespe "satrala Đurina kola" i čitave godine bi bio lijen i nevoljan.
Mnoge djevojke u Hercegovini su na ovaj dan sadile žaru i prema mjestu okretanja iste vjerovale da će se u tom pravcu udati.
I ono najvažnije je da su se od Jurjeva počinjale brojati ljetne "hefte" prema kojima se narod ravnao u poslovima sjetve i žetve.
Od prve hefte s Jurjeva su počinjale i dove na tradicionalnim dovištima.
Čitav spektar života, šarenila, vjere i slavlja prirode i Božijih zakona zapisanih u njoj.
Danas su ostala samo sjećanja a savremeni čovjek kako se vremenom odrodio od prirode i njenog dodira zapostavio je i ove hiljadama godina stare zakone zemlje na kojoj živimo.
Doduše, u posljednje vrijeme i mnogi vjerski dušebriznici svih konfesija ovaj su datum satanizirali i obilježili ga ciganskim i paganskim, što je daleko od istine.
 
Ova sjećanja stavljam na papir da ne zaboravim predaje koje sam slušavao od naših nena, majki i djedova.
 
Jasmin Drljević/ facebook 6. maja 2020.

Vezani članci

Komentari na članak

Prelistaj nove naslove »

DRAGAŠ Vrem.prognoza

Popularno

Anketa

Konvertor valuta

Video Foto

Vaktija Dragaš