Seneka o ljudskoj psihi: čovjeku više patnje zadaju njegove misli nego njegov stvarni život

Seneka je takođe bio jedan od najvažnijih predstavnika filozofske škole stoicizma. Ljudi u ovog filozofskog sistema su imali posebno zanimanje za moral i običaje.

"Nije da imamo malo vremena, već ga previše traćimo. Život koji dobijamo nije kratak, ali mi ga činimo kratkim; nije da smo u oskudici, već loše koristimo ono što nam je dato".
-Seneka-

Seneka i stoici 
Stoicizam je nastao u Grčkoj, a njen osnivač je bio Zenon Kitijski. Filozofija je postala izuzetno popularna, a mnoga njena načela uticala su na hrišćanstvo u njegovim ranim fazama. Glavna stvar za koja se zagovarala bila je umjerenost u životu."Ništa neće biti dovoljno kada stalno želite više", rekli su.
Zalazili su u milion različitih tema, ali su dobili najviše pažnje za svoje misli o etici. Zagovarali su ideju da ljudi mogu postići unutrašnji mir samo kada odustanu od želje za materijalnim stvarima. Govorili su su da je razuman život najbolji i najsretniji.

Stoici su odbacivali ideju da ljudi ne mogu ništa da preduzmu osim da se prepuste svojim ćudima. Smatrali su da je takvo ponašanje izvor sve patnje i degradacije. Zalagali za samokontrolu jer su mislili da ljudi mogu da žive tako što će koristiti vlastiti razum. Takođe su tvrdili da ništa nije dobro niti loše po sebi. Negativno je samo ono u čemu se pretjera.

Šta je Seneka govorio o brigama (danas poznato kao anksioznost)
Kao dobar stoik, Seneka je tragao za načinom da živi dobar život. Bio je izuzetno inteligentan čovjek, a ljudi njegovog vremena su uviđali da ima sjajan um. Njegovo najznačajnije djelo bilo je Pisma prijatelju (prevedeno i kao: Pisma učeniku). Napisao ga je nakon što je uspio da pobjegne od Nerona, a Neron je počeo da šalje ljude za njim.
Ovaj veliki filozof je posmatrao kako je veliki broj ljudi živio u stalnom stanju brige. To je ono što danas nazivamo "anksioznost". Evo šta je rekao o tome: "Divlje životinje bježe od opasnosti koje su stvarne, i kada pobjegnu, više ne brinu. Međutim, nas ljude stalno muče brige o onome što je prošlo i o onome šta će doći”.

Tako je Seneka zapazio nešto što je psihologija utvrdila vjekovima kasnije. Anksioznost je osjećaj u kome iščekujemo najgore, iako se to još uvijek nije dogodilo. Drugim riječima, to je subjektivna percepcija zbog koje živite u iščekivanju loših stvari. Na kraju se dešava da živite svoj život u stalnom strahu i brigama oko stvari koje se nisu dogodile, i koje se u najvećem broju slučajeva i ne dogode.

Što se može naučiti od Seneke

Seneka je takođe govorio: "Mi imamo naviku preuveličavanja, zamišljanja ili predviđanja tuge". Drugim riječima, počinjemo da patimo prije nego što dobijemo pravi razloga. Sama predviđanje bola i patnje vas baca u zamku. Bez obzira što se ništa loše nije dogodili, i što možda neće nikada.

To je uznemirenost, zapravo anksioznost. To je stanje velike patnje, dok čekate da patnja nestane. Neki ljudi nazivaju ovo osjećaj “mučnine od budućnosti”. Gledate u budućnost i uvijek vidite najgori mogući ishod. Anksiozni ljudi se plaše da budu opljačkani, iako ih niko ne pokušava opljačkati. Iščekuju zemljotres koji bi mogao da im sruši kuću. Ili misle da će ih voljena osoba napustiti prije ili kasnije.

Svi znamo da se mnogo puta ostvari ono što vam je na umu. Ali, to nije moralo da se dogodi. Uglavom se događa zbog vašeg ponašanja (koje je diktirano vašim mislima) i završite tako što šaljete stvari u tom smjeru. Kada se loša stvar dogodi, vi to vidite kao potvrdu onoga što ste mislili da će se dogoditi od početka. Nikada ga ne vidite kao rezultat vašeg stanja uma i pogleda na svijet.

Trebalo bi poslušati ovog mudrog filozofa. Trebalo da živimo, umjesto što se stalno pripremamo za život. Trebalo bi pustiti stvari da se odvijaju dogode na način na koji se događaju - bez previše panike. Trebalo bi da se fokusiramo na sadašnjost i ne brinemo o onome šta će se dogoditi.