Osvrt na knjigu " Antologija poezije Gore

ANTOLOGIJA ILI POPIS

'U životu ne daj nikome više vrijednosti nego što zaslužuje. Ili ćeš ga izgubiti ili ćeš se uništiti.' Dželaludin Rumi

 ANTOLOGIJA ILI POPIS

Skoro je izašla Antologoja pjesnika Župe, nedavno je izašla „Antologija poezije Gore“, a na red će doći ili neka se pripreme antologije sela: Donji Krstec i sela Baćka, neka se ima na umu i antologije raznih mahala po Gori – Bričkovci, Peterce, Visok zavor...

Eto podjele same po sebi i svođenje jednog naroda na regije. Čista geografija.

Antologiju poezije Župe ne želim da kometarišem.

Antologija poezije Gore je više popis onih koji pišu pjesme, na bilo koji način. Ali kada nemate kriterijum ili kada vam je kriterijum samo geografija, onda je sve od slučaja do slučaja i svako se može naći tamo gdje mu nije mjesto. I taj svako treba da se stidi i da traži od onoga koji vrši popis da ga tamo ne stave, ako već popisivači nemaju osjećaj za ono što antologija podrazumijeva. I ne samo da nema kriterijuma, nego nema istinskog stvaralaštva, odnosno ne postoji sistem vrijednosti; ne postoji kontrola šta se sve može štampati, da nije svaka knjiga za štampu; Ko kontroliše? Ko preporučuje? I zašto da se nešto izda ili je to stvar tržišta i može svako da radi što mu padne napamet.

Glaavni kriterijum za izbor pjsnika je, dakle geografija i ona uveliko podsjeća ili nalikuje određivanju kandidata za izborne liste (bilo koji nivo da je u pitanju), pri čemu svako selo mora imati kandidata; nalikuje i odlasku na iftare, na more ili na neko drugo mjesto, svečanost... Dakle, geografija kao jedini kritrijum da se nikome ne zamjeri ili nezapostavi, hatar kako se selo ne bi osjećalo podcjenjenim i uvrijeđenim.

U antologiji su se našli 4-5 pravih pjesnika i ostalo su narodni pjevači. Njima narodnim pjevačima nije ovdje nije mjesto. E, onda se postavlja pitanje: Dali je potrebna antologija samo za 4-5 pjesnika­? Ili je važno da se nešto izda što će se zvati antologija, a nije važno ko se tamo nalazi, koliko i zašto. U najmanju ruku je nepristojno da se uz velikana poput Omera Lutvije (koji je zastupljen samo sa jednom pjesmom, iako je napisao Divan) nađe jedan običan stihoklepac koji ima za cilj samo da uveseljava jadni narod  i da na tome zarađuje. Zapravo, ovo je najbolji primjer da se ovdje vrijednje neukus, da nema nikakvog kriterijuma i da se na neki čudan način poštuje samo seoska pripadnost.

Prijevod pjesme Omera Lutvije uzet sirovo iz njegove zbirke. Trebalo je napraviti poseban prijevod za antologiju i prilagoditi je poetskoj formi kako bi je ljudi razumijeli na umjetnički ili neki drugi način, iako ona ima i neka druga značenja i vrijednosti. Trebalo je prevesti preostale riječi iz arapskog jezika na bosanski.

Nije bio potrebno stavljati orgiale na albaskom jeziku, jer za antologiju nije bitno. Bitan je samo dobar prjevod.

I sama odrednica Gora je geografija, to je izgleda jedini kriterijum koji preporučuje pjesnika da bude strpan u antologiju. Kažem strpan jer nisu uzeti u obzir i drugi kriterijumu, kao recimo da li pjesnik pripada kulturnom krugu Bošnjaka? Da li piše na bosanskom, srpskom, crnogorskom ili hrvatskom, turskom, albanskom...? Ili ne. Odnosno da li dotični pjesnik pripada nekom drugom historijskom krugu? Meni se čini da Hamid Islami (i to dobro znam) a možda i Elma Selimi pripadaju historijskom krugu Matije Bećkovića, a ne našem. (U isto vrijema kada je izašla antologija pojavila se i neka knjiga od Hamita Islamija; glavna promocija je bila u Gračanici). Ovdje se išlo za tim da se obuhvati što više imena, a po mom mišljenju ova antologija, ako bi trebala da se pojavi, onda bi trebala da obuhvati i uzme u obzir samo 3-4 pjesnika, eventualno 5.

Ako je tako onda su nepravedno izostavljeni ili je zaboravljeno da se na spisaku (popisu) nađu i ostali 'pjesnici' kao: Setmir Idrizi, Behadin Ahmetović – Bešo (Stihovi o Gori i za Gora, drugo dopunjeno izdanje) i, svakako, Rustem Karanfilović...

Ali tako biva ovdje u Gori. Sve je dilentantizam i neznanje šta da se ljudima preporuči i sugerira. Antologija nalikuje kao korišćenje nekih pozamljenih parola sa sajma knjiga (Uživajte u čintanju!) za promociju knjige. U, stvari, dolazimo do toga da ova antologija nosi poruku da se svako može naći na ovom mjestu. A ako nije tu, onda ne pripada geografiji (selu, komšiluku, prijatelju...) i nije se u dovoljnoj mjeri još 'orodio' sa popisivačem.

 

* * *

Ispada kao da je sa navodnom demokratijom i višepartijskim sistemom došlo neko novo vrijeme, odnosno da je spao kriterijum poimanja kulture, da je i ona postala deo masovne kulture i potrošačkog društva i da se za kulturu može starati svako ko ima para i hoće da je 'produkuje'. Desilo se kao da je sloboda govora i iskazivanja mišljenja podrazumijeva da svako (i ko zna i ko nezna) piše, izdaje knjiege, komentariše, piše recenzije... Ljudi (pjesnici) se uopšte ne stide (naravno, jer ne znaju) da javnosti pokažu nešto što nije vrijedno, što nema nikakvu estetičku i etičku vrijednost i neki podnošljivi nivo i značaj. I baš u tome je ponajveća 'krivica' onih koji odlučuju da nekoga valorizuju kako bi zauzeo mjesto tamo gdje im objektivno ne pripada.

Inače, poznato je da su Bošnjaci izgubili svaki kriterijum u svom političkom, kulturnom i svakom drugom postojanju i da u tome imaju veliki doprinos ljudi koji izlaze u susret da se ovakve stvari štampaju i promovišu diletante.

Ova antologija je, inače, dobar pokazatelj da su Bošnjaci politički propali, da su svedeni na obično šibicarenje (ova gubi ova dobija,ovaj će onamo, onaj će tamo, ovaj će biti tu da bi prevarili ili spriječili onu drugu opciju...), odnosno da politika određuje kulturu jer ona obezbjeđuje finansije.

Kultura je, zapravo, odraz politike ili obratno. One su kao odraz slike u ogledalu i jedna drugu objašnjavaju. Politika (ili kultura) je podanička (poltronska) i slijedi (navodne kulturne ljude (politikante) i sve tako u začarani krug. Politika, naravno, ne ustupa nikome prednost, tako da kultura mora da se složi sa politikom pa kako joj drago, jer nema ništa u rukama. Politika određuje kulturu i ona tako izgleda. Nažalost.

Književnost (poetika) prati život Bošnjaka i ova ih antologija slika na najbolji mogući način; u Bošnjaka caruje patos, primitivizam i kič; i doista sve kod njih nalikuje na turbo folk i rialiti šou. I zato nije nikakvo čudo kada je nama jedina kulturna manifestacija svadba, poneki sunnet i đurđovdenj, na kojima se obavezno glupiramo i proseravamo. Takvo je i obrazovanje, jer kadar koji dobijamo je totalno nepismen i nezna ništa. A ništa može da stvori duplo ništa i evo ti neprestanog kretanja unazad.

* * *

Da se u antologoji nađe jedan svadbarski pjevač, je obično žongliranje, jednako kao što pjevač žonglira sa 'pjesmama' po svadbama i sunetima, i tako zabavlja i zadovoljava sitne duše, koje još imaju svijest masa i neke bolećivosti prema svom rodnom kraju, zvuku, riječima, ophođenju... I to je vjerovatno problem ovih autora. Za jednoga nije nikavo čudo da ima takav odnos, ali ovaj drugi me je iznedadio, jer ima pjesničkog talenta i nekoliko puta mu je skrenta pažnja da se u antologiji ne meće svako (onaj koji ne zaslužuje). Zapravo ovdje se radi da vrijednost prepozna vrijednost i stavi ga tamo gdje mu je mjesto i zaista gdje zaslužuje (kafana, bircuz, šatra, ulica...) I opet podvlačim: ljudi koji drže da su istinski pjsnici (jedan malo više a drugo onako traljavo) i da dopuste da im diletanti i stihoklepci prave društvo, odnosno, pitanje je zašto su oni tu nalaze i radi čega? Odnosno zašto ih primoravaju da im pravo društvo je veoma čudno, konfuzno i nepotrebno? Gora je mala (malo je istinskih pjesnika) da bi imala antologiju, jer gotovo nema pjesnika koji čeka da tamo uđe. Ali čim se pojavi neki novi pjesnik i nađe se neka donacija, biće odmah metnut da se zlati i da bude 'besmrtan' barem u antologiji ovakvog tipa, koja će najvjerovatnije trajati do slijedeće prilike.

Neću se čuditi ako neko pokrene ediciju književnika iz Gore u sto knjiga, samo da bi se nešto zaradili i da se zadovolji svijet nepriznatosti, marginalizacije i prosječnosti.

Na djelu je da nepristrasni sud ne umije da dobje objektivnu osnovu, ne može da izgraadi kriterijum i zato trpa sve na jedno mjesto. Inače u antologiji se stavlja nešto što je oformljeno, nešto što se neupitno zna da ima nekakav značaj, neku estetsku ili umjetničku vrijednost; nema mjesta za nekakve primitivne emocije ili poriv da se opiše neka strast, neki lični motiv ili pojava. Svi narodni pvjevači imaju amo neku preporuku od nekog jarana, prijatelja i sugrađanina; nijedan nije prošao pravu kritiku i analizu. Bez toga nema antologije.

Sve je u ovoj antologiji je na pošetku i niko ne zna na kraju kako će ona završiti. Možda zvuči morbidno, ali se u Antologiju ulazi samo kada umrete i kada se istinski sagleda sve što ste napisali. (Izuzetci su retki, a kod nas je izuzetak redovna pojava). Ovako stvaraju se uobražene veličine i kvari te ljude da se usavršavaju i napreduju, da posao rade kako treba.

Antologije je kao Akademija: svi su naučnici, književnici, pjesnici, pisci ali nisu svi akademici; a ovi naši svi od reda u antologiju bez pardona.

Gotovo kod svih pjesnika i narodnih pjevača Gore prevladava skučenost u doživljaju ovog prostora (geografije), koji je svakako malen, devastiran i ograničen. Sve se svodi na neku ljubav prema prirodi (rijeke, svjeće, nebo...) i ništa više. Naravno, dođe poneka misao sa strane ali zabadava. Narod traži veselje i muziku; traži da mu se miluje uvce a ne duša. Odnosno, poezija (kod narodnih pjevača) Gore zna za ovu komercijalu i tako se ponaša. Možda tačnije, narodni pjevači prate društveni razvoj koji je ostao na nivou stočarstva, ratarstva, gurbeta i težačkog rada, i naravno na žalu što smo morali otići iz zavičaja kako bi mogli preživjeti. Ovo konstatujem sa velikom žalošću.

* * *

Riječ antologija (ž. rod) znači: zbirka izabranih, po posebnom kriterijumu, književnih djela u stihu ili u prozi; zbirka najboljih književnih ostvarenja; zbirka odabranih pjesama; zbirka svakog štiva odabranog prema naročitim mjerilima i svrhama; zbirka najljepšega; U prenosnom značenju riječ antologija znači: ono što ima trajnu i neprolaznu vrijednost i što se lahko ne zaboravlja.

Ali, ova antologija će biti svjedok jedne literalne lakrdije (da ne kažem gluposti) koji prave ljudi ovog vremena, gdje je sve moguće; Vremena u kojima su dominantne improvizacije i prilika da se iskoristi nekakav povoljan trenutak. I to nije prvi put. Svjedoci smo da su se ovdje dješavale politizacije kulture ili da kultura bude u službi neke politike, određenih shvatanja i stavova, a u suštini neznanja i šeprtljanja kao da se nešto radi. A sve je, ustavri, samo promašeno nastojanje da  nešto bude i da se ostavi nekakv trag o nekakvom sopstvenom značaju.

Oni koji su se našli izvan antologije neka ne brinu. Naćiće se i za njih mjesto u nekoj od antologija sela ili mahale.

 

Autor: Mehmed Hamza

Vezani članci

Komentari na članak

Prelistaj nove naslove »

DRAGAŠ Vrem.prognoza

Popularno

Anketa

Konvertor valuta

Video Foto

Vaktija Dragaš