"Ademov mjesec" Mustafe Baljea: Čarobni duel čovjeka i mjeseca

Poznavalac Baljeovog stvaralaštva i urednik ove knjige, ujedno i lektor izdanja, Dr. sci. Sadik Idrizi, kaže da su njegove metafore “lepršave i čvrsto urasle u korijene Gore”.

“Jednom sam ranije rekao da je Mustafa Balje ozbiljan pjesnik koji piše ozbiljnu poeziju. Sada mogu samo potvrditi to i dodati da je svojom zadnjom knjigom Ademov mjesec, zauzeo sami vrh naše poezije. Njegove pjesme su poput razapetog brda snova”, naglašava Idrizi.

Pjesnik Balje, kako navodi u svojoj recenziji Namik Dokle, književnik iz Tirane, novom zbirkom poezije Ademov mjesec, “učinio je kvalitativan iskorak. Od poezije samoće, tuge, nepronađene ljubavi, predstavlja se filozofijom i meditacijom o životu, njegovim vrijednostima i antivrijednostima, vječnosti…”, dok lingvista i publicista, dr. sci. Jasmin Hodžić, naučni saradnik Instituta za jezik iz Sarajeva, između ostalog, piše da “…ova poezija nije ništa drugo nego taj čarobni duel, taj veliki prasak potpune svjetlosti koji svoje raspršene elemente ujedinuje samo kroz ljubav. Kao iliminatorska kreacija dvije svjetlosti koje se pretaču u jednu”.

A, pjesnik Balje, govori o samoj knjizi, kroz sam naslov:

“Sve vrijeme, radeći na knjizi, tražio sam čovjeka, pitagorski… Kao mjeru svih stvari. Ta se nit provlači kroz svaku pjesmu. Adem ili u drugom obliku ‘Adam’, hebrejskog je porijekla i znači zemlja. Prvi je čovjek Adem. Kod Jevreja, recimo, riječ ‘Adam’ se ne koristi kao ime nego kao riječ ‘čovjek’. Prema Kur’anu “Adem” ili u Bibliji ‘Adam’, radi se o čovjeku, koga je Bog od zemlje stvorio. A mjesec? Obično stihovi su se nizali kada padne noć, kada nestane sunčeva svijetlost. Tada mjesec, šalje energiju, krijepi, prosipa fotonske čestice, koje umiruju tijelo a zaiskre dušu. Ta dva elementa, čovjek i mjesec, vodila su moju potragu za korijenom, bitkom, smislom života i smrti, ljubavi, sreće i tuge. Astrološki gledano, taj mjesec u uštapu, kakvog je perfektno, na naslovnici knjige, naslikao majstor kista – Lojze Kalinšek, je težnja u uspostavljanju ljudskog sklada. Kao simbola duše, one nepatvorene, iskonske, čiste… Božije. Ima i drugu simboliku taj moj ‘mjesec’. Može biti majka, daleka, razdvojena. A u knjizi, poput koncentričnih krugova, ređaju se meni dragi ljudi, sa kojima sam dijelio i dobro i zlo. Zajednički, dakle s njima, tragamo za smislom, čovjekoljubljem, borimo se, volimo svoju zemlju, zavičaj, svoj narod, svoje zapise na nišanima… To su te naslage koje oplemenjuju i ispunjavaju. Čovjeku je preko potrebna ravnoteža koju je sam Bog uspostavio a koja mu sve više izmiče. Zamislite samo što bi od mora i okeana bilo da mjesec ne ‘pomjera’ plimu i oseku“, kaže Mustafa Balje i dodaje da je knjigom uspio da okupi lingviste, kritičare, slikare, zaljubljenike u pisanu riječ…

“To mi nekako posebno drago. U trenutku stvaranja pa do konačnice, osjetio sam u pravom smislu jedinstven kulturološki prostor, odavdje pa do Slovenije. Poetska riječ je objedinila prostor Balkana. U prvom redu Prizren, pa onda Goru, Župu, zatim Sarajevo, Tiranu, i najzad, kroz slikarske radove pretočene u knjigu, Cerklje na Gorenjskem kod Kranja, pa sve do Ciriha, odakle su naši ljudi, vjerovatno prepoznali moj pjesnički izraz i podržali me. Njima izražavam posebnu zahvalnost”, dodao je Balje.

Izlaženje ove knjige je podržala Bošnjačka kulturna zajednica Prizren i aktivisti dobre volje iz bošnjačke dijaspore u Švicarskoj.