Kako su Bošnjaci opstali i kako opstaju u ovom haosu?

Nije nikakva novost da su državne institucije na Kosovu  i ostalim susjednim državama neodgovorne. Politički predstavnici su neadekvatni a opšta situacija u državnim institucijama haotična. Pitanje je kako se mi nosimo sa tom situacijom i kako to uspjevamo da preživimo ? Kako se orijentišemo kroz teške situacije i zbog čega uvijek uspijemo da opstanemo? Kako to da su nas ovoliki ratovi lomili, ali nas nisu slomili ? Zbog čega smo ovoliko jaki ?

Elem, dvije stvari koje preovladavaju kao ključni element kod bošnjaka je porodica I merhamet.  Porodica I merhamet su dvije unikatne karakteristike bošnjačkog društva i ključni element našeg naroda.  Oba elementa su dobitna kombinacija za izdržljivost ovog balkanskog naroda. Prvi i Drugi svjetski rat, rat u Bosni, genocid u Srebrenici, rat na Kosovu kao i ostali konflikti u susjednim državama kojima su bili obuhvaćeni Bošnjaci bila su samo iskušenja ovom narodu. Ne samo da je ovaj narod patio zbog ratova, već je patio i u poslijeratnim periodima, vremenima mira, vremenima tranzicije. Bošnjaci nikad nisu imali funkcionalne institucije tako da je prava borba za njihovu uspostavu nastupala nakon ratova i krvoprolića.  Kada je rahmetli Alija Izetbegović bio upitan od strane vojnika Armije BIH kako će se oni tretirati posle rata i šta mogu da očekuju nakon rata, rahmetli predsjednik je odgovorio „Očekujte puno nepravde, puno nepravde, borite se protiv tih nepravdi. Da nas čeka puno nepravdi, u to budite sigurni.“

S obzirom da su institucije neodgovorne, neefikasne i haotične, one nisu u stanju da instaliraju osnovna moralna načela, kulturu i etiku svojim građanima. Usluge koje institucije nude su većinom jako slabe, nekvalitetne a često i nedostupne većini. Institucije nisu inkluzivne i služe eliti. Otežavajući faktor svega ovoga je da su baš ove institucije trebale da zacjele rane Bošnjaka, ali nisu uspjele u tom zadatku.

Duple prepreke, jezičke barijere, nedostatak slobode kretanja, korupcija, odsustvo vladavine zakona, govor mržnje, nezaposlenost, depresija, nemoć itd. samo su derivati bošnjačke patnje od 1995 do 1999. Zato su  porodica i merhamet u našem narodu ostali kao fundamentalni dio naše kulture i naše tradicije. Ovi elementi su ključni za opstanak našeg naroda. Individualno zalaganje pojedinaca i podrška porodica čine mnoge stvari realnim i dostupnim a bošnjački  narod vitalnim.

Merhamet

Merhmat znači briga o ostalima. Nazvati nekog merhametli znači etikatirati ga kao dobrog čovjeka koji pomaže zajednici I koji je sveobuhvatno dobar čovjek. Merhamet je karakterna osobina naroda koja je bila ključna tokom rata i u periodu tranzicije država Bosne i Kosova. Nije u kulturi Bošnjaka da nekom načini nešto loše, a i ako se to desi, onda je tu zajednica koja će to da osudi bez obzira na okolnosti.

Merhamet je bio tu i nakon rata a i tokom vremena kada su rane mnogo boljele i kada je dosta toga izgubljeno. Samim tim, nakon teškog genocida u Srebrenici, rata na Kosovu - narod je i dalje tu i opstao je. Rane su bolne ali je i podrška velika. Narod je oprostio, ali nije zaboravio.

Ostalo je nešto merhameta i u bošnjačkom narodu koji živi van matice Bosne. Neosporna je činjenica da je Bošnjacima na Kosovu najteže jer je veza sa maticom gotovo nepostojeća, a sloboda kretanja uskraćena. Bošnjaci na Kosovu ne mogu putovati u Bosnu, a kao posljedica toga oni su primorani da upisuju fakultete u ostalim državama  na jeziku koji počesto nije Bosanski. Međutim, ta veza i ako je slaba ona i dalje postoji i nije se potpuno prekinula. Tu vezu čine pojedinci u zajednici, tu vezu održavaju merhametlije kojima nije teško da nesebično čine dobro svojem narodu.

Porodica
Često zaboravljamo ulogu porodice u društvu i cijeloj dinamici funkcionisanja jedne države. Porodica je u našem narodu ostala najjača  institucija. Ona je mjesto gde se u većini slučajeva generiraju moralna načela, etika i kultura našeg naroda.

S obzirom da je stopa korupcije u institucijama država gdje Bošnjaci žive na jako visokom nivou, može se zaključiti da se u njima meritokratija ubija, dok se neodgovornost, nepotizam i stranačka pripadnost njeguje i valorizira kroz razne vrste beneficija kao što je npr. rođačko i/ili stranačko zapošljavanje. Vrijednosti koje institucije nose su pogrešne i katastrofalne. Nekad se pitamo kako je moguće da su neki pojedinci uspjeli, postali dobri ljudi i dobri muslimani, postali pametni i darežljivi u ovako teškim okolnostima.  Odgovor na to pitanje leži u porodici i njenom zalaganju da ta osoba uspije u životu. S druge strane, da je osoba bila prepuštena institucijama onda bi vrijednosti bile drugačije, a rezultat u većini slučajeva nepodesan.

I ako su merhamet i porodica po mojem mišljenju bili dobitna kombinacija za opstanak, moramo uzeti u obzir da se situacija, vrijednosti i kultura mijenjaju  rapidno. Globalizacija je na vratima, a kapitalizam uzima maha.  Jako lahko se ove dvije karakteristike mogu zamjeniti nečim drugim, što bi ovaj narod učinio manje otpornim. 

Za Bošnjake je bitno da se ove dvije narodne vrline inkorporiraju u institucije i bošnjačku politiku. Tada bi efekat bio dvostruko veći, a okolnosti za razvoj i napredak mnogo bolji.