Bajrami: Bošnjaci Kosova snažno su protiv “korekcije granica”

Razloga je najmanje tri. Prvi, većina Albanaca je protiv toga, a to znači da se sumnja da će takvo rješenje još više iskomplicirati mogućnosti dogovora jer će se otvoriti neka bolna pitanja. Drugi razlog je što “korekcija granica” dotiče direktno Bošnjake Kosova jer gube naselja Rvatsku i Berberište u općini Leposavić. Treći razlog što smo protiv “korekcije granica” jeste zbog već kazane strepnje da je Bosna i Hercegovina zapravo glavna meta ovakvim načinom rješavanja kosovskog spora sa Srbijom

Ćerim Bajrami rođen je 1957. godine u Prizrenu, gdje živi i danas. Od 1981. do 2010. godine bavi se ljudskim i nacionalnim pravima, posebno od 1992. godine. Uređivao je bošnjačku reviju Selam od 1996. do 2002. godine. Paralelno je do kasnih 2000-ih godina uređivao i Takvim. Bio je predsjednik Kulturno-informativnog udruženja Bošnjaka Kosova “Selam”. Od 2011. do 2014. godine bio je zamjenik ministra za dijasporu Kosova, što je ponovo od 2017. godine, a od 2014. do 2017. bio je poslanik u Skupštini Kosova.

STAV: Bošnjaci u BiH ne poznaju dovoljno demografsku sliku Kosova, kada govorimo o Bošnjacima koji tamo žive, pa Vas za početak molim da nam predočite “ličnu kartu” Bošnjaka Kosova?

BAJRAMI: Bošnjaka u Republici Kosovo, po popisu stanovništva iz 2011. godine, ima oko 28 hiljada, dok je oko 30 hiljada njih na popisu reklo da je njihov maternji jezik bosanski. Ovaj popis u nezavisnom Kosovu obuhvatio je samo prisutno, tj. rezidentno stanovništvo, dijaspora njime nije obuhvaćena, a u inostranstvu je još najmanje isti broj Bošnjaka koji se i dalje vode kao državljani Kosova. Popis nije obuhvatio ni Bošnjake u općinama na sjeveru Kosova jer nije proveden u tom dijelu, a tamo je bilo mnogo i još ima znatan broja Bošnjaka. Oko 60 procenata Bošnjaka Kosova živi u prizrenskoj općini, manji broj u ovom gradu, a veći u okolnim regijama Župa i Podgora, u 15-tak sela, od kojih su većina već prave varošice. Svi su nakon vraćanja nacionalnog imena Bošnjak prihvatili ovaj naziv. Oko 4.000 Bošnjaka je u općini Dragaš, koji su porijeklom Gorani. Treba kazati da su dvije trećine mještana sela u Gori izabrali poslije rata na Kosovu (1999. godine) da se izjasne za opciju Goranin i oni su jedna od priznatih nevećinskih zajednica Kosova, a prije rata na popisima stanovništva svi su bili nacionalno Muslimani. Poslije toga idu općine Peć s oko 4.000 Bošnjaka, pa Istok i Priština, kao i dio u Južnoj Mitrovici, a u općini Leposavić ima veliko bošnjačko naselje Rvatska sa šest mahala i obližnje njoj je selo Berberište. Da napomenem da je 10 do 15 hiljada Bošnjaka iseljeno trajno s Kosova, najviše iz Prištine, Peći, Istoka, Mitrovice, Rvatske…

STAV: I na Kosovu je bošnjačka politika rascjepkana na više političkih subjekata, više nego što bi trebalo, gledajući brojnost Bošnjaka na Kosovu…

BAJRAMI: Bošnjaci sada imaju dvije parlamentarne opcije: Koaliciju Vakat s dva-tri politička subjekta u njoj, od kojih je najveća Demokratska stranka Bošnjaka Prizrena. Ova koalicija ima dva zastupnika, od tri bošnjačka garantirana mjesta u Skupštini Kosova, dok je treće garantirano zastupničko mjesto pripalo predstavnici Nove demokratske stranke. Imamo ministra u aktuelnoj Vladi Kosova u ime koalicije Vakat i pet zamjenika ministara u ovom mandatu, dva iz Vakta, tri iz NDS-a i najviše smo zastupljeni u ovom mandatu izvršne vlasti. Na lokalu imamo odbornike u SO Prizren, u SO Dragaš i učešće u izvrsnoj općinskoj vlasti, uz dogradonačelnicu u Prizrenu, dok nešto imamo predstavnika u izvršnoj vlasti u općinama Peć i Istok.

STAV: Kakva je saradnja među bošnjačkim političkim subjektima?

BAJRAMI: Nažalost, gotovo da nema saradnje između dva politička parlamentarna subjekta Bošnjaka Kosova, niti drugih vanparlamentarnih stranaka. Uglavnom se manjinska politička opcija ponaša jako neprincipijelno prema većinskoj koaliciji Vakat, i to na svim nivoima. Iako su i oni dio vlasti na svim nivoima, kod zajedničkih bošnjačkih interesa uglavnom je opozicioni, zapravo oportuni stav. Razlozi su jako prozirni, nekad i lične prirode, mada, ako se uđe dublje u analizu, ima i ideoloških pobuda i razlika po pitanjima nacionalne afirmacije i pristupu za njihovo rješavanje. S obzirom na većinsko prisustvo u Skupštini Kosova, te ministarskoj poziciji koalicije Vakat, mi iz većinske opcije činimo napore da poboljšamo situaciju u svim segmentima, a najveće rezultate u ovom mandatu imamo na projektima infrastrukture u našim sredinama.

STAV: Kakva je situacija s bošnjačkim nacionalnim institucijama na Kosovu?

BAJRAMI: Zapravo je najveća bošnjačka nacionalna institucija u Republici Kosovo nastava na bosanskom jeziku u osnovnim i srednjim školama, a imamo i par smjerova na bosanskom jeziku na nekoliko fakulteta na javnim univerzitetima u Prizrenu i Peći. Od medija na bosanskom jeziku, nažalost, nemamo više štampanih, imali smo ranije reviju Selam od 1996. do 2002. godine, pa i list Kosovski avaz, onda i magazin Alem, časopis Takvim na bosanskom dugi niz godina, dječije listove, čak i za djecu u dijaspori itd. Sada imamo par web-portala, dok na javnom servisu RTK imamo određenu minutažu na dva kanala za emitiranje programa na bosanskom jeziku. Ima i par privatnih radiostanica. Većina organizacija koje se bave i nacionalnom problematikom registrirane su kao NVO, a najaktivnija su kulturno-umjetnička društva.

STAV: Šta je s pitanjem bošnjačkih općina na Kosovu? O tome se govorilo, ali se čini da je ta priča ostavljena po strani.

BAJRAMI: To je jedno od otvorenih pitanja koje nikako da dobije epilog, odnosno odluku Vlade i Skupštine Kosova, iako postoje brojna obećanja od čelnika vodećih političkih opcija većinskog naroda. Da podsjetim da Bošnjaci imaju zahtjeve za općinu Rečane u regiji Župa, općinu Dragaš s gorskim dijelom i općinu Vitomirica blizu Peći. Ovo je jedno od egzistencijalnih pitanja opstanka našeg naroda jer se trenutno ne pitaju niti konsultiraju kada se planira korištenje prirodnih resursa na tom području ili bilo kakvi drugi poduhvati.

STAV: Kada ste govorili o bošnjačkoj političkoj sceni spomenuli ste i zastupljenost bošnjačkih predstavnika u organima vlasti. A kakva je situacija kada govorimo o zapošljavanju Bošnjaka u javnim preduzećima i državnim službama?

BAJRAMI: Ono što je ovdje bitno da se kaže jeste da Zakon o civilnoj službi države Kosovo predviđa minimum 10 procenata zaposlenih u državnoj administraciji i drugim službama od pripadnika nevećinskih zajednica. Mi često ističemo nezadovoljstvo brojem zaposlenih Bošnjaka, a slične primjedbe imaju i ostale manjinske zajednice, i radili smo na prijedlozima za povećanje broja i strukture zaposlenih. No, zahvaljujući ovoj odredbi, imamo oko dvije stotine pripadnika kosovske policije i još toliko u administraciji na svim nivoima, a zastupljeni smo manje-više i u svim drugim službama Kosova. Trebamo raditi na većoj zastupljenosti, a Vlada Kosova treba da izdvoji dodatna budžetska sredstva za tu svrhu.

STAV: Kakav je položaj Bošnjaka na sjeveru Kosova, u Mitrovici i mjestima gdje Srbi Kosova dominiraju?

BAJRAMI: Njihov položaj jako je loš. Većina Bošnjaka iz Rvatske i njenih mahala, poslije rata 1999. godine, iselila se ka Novom Pazaru i u zemlje Zapada. Nije ništa bolje ni u Sjevernoj Mitrovici, Bošnjaci su i u toj većinski srpskoj općini, u inače podijeljenom gradu, imali odbornika u SO u prošlom mandatu, sad ga nemaju. U tom dijelu oni nemaju ni dovoljno slobode govora, a njihova djeca još ne pohađaju nastavu na bosanskom jeziku, već na srpskom. Tamo se, kao što znate, redovno produciraju krize i sigurnosna situacija nije uopće povoljna za sve građane, a pogotovo za Bošnjake.

STAV: Šta je sa srbijansko-kosovskim pregovorima? Govorilo se prošle godine o bolnim kompromisima, i Tači i Vučić su to govorili. Još nema tog konačnog dogovora, a pregovori su stali zbog carinske takse?!

BAJRAMI: Govori se o dvije moguće verzije konačnog sporazuma. Kosovo želi da u tom “pravno obavezujućem sporazumu” dođe do međusobnog priznanja i neprotivljenja Srbije i Rusije učlanjenju Kosova u sve međunarodne institucije, računajući i UN. Prva verzija sporazuma, bez zvanične potvrde, jeste ideja o “korekciji granice”, promovirana javno u posljednje vrijeme od predsjednika Hašima Tačija, ali bez pojašnjenja detalja oko nje – pa se govori da je to eufemizam za zamjenu teritorija, ili pak za davanje dijela teritorije na sjeveru Kosova. Ta opcija izazvala je burne reakcije i na Kosovu, ali i u Albaniji (osim kod premijera Republike Albanije Edija Rame), kao i većinsko političko protivljenje od svih opcija iz albanskog naroda i samog premijera Ramuša Haradinaja. Predsjednik Tači pojašnjava da se radi o njegovoj želji da pripoji Preševsku dolinu Kosovu, dok svi drugi govore da se zapravo radi o davanju u zamjenu općina na sjeveru, i to ne svih i ne za sve općine Preševske doline. Druga opcija jeste da se formira zajednica srpskih općina, koju je zapravo predvidio i Ahtisarijev plan za Kosovo, ali u tom planu nema nit jednog ovlaštenja za drugi nivo vlasti, što se sad zahtijeva od strane Srbije i aktuelnih predstavnika Srba s Kosova. Šta će na kraju da se potpiše, za sad to niko ne zna. Ono što je fakat jeste da se od međunarodne zajednice, pogotovo SAD-a, vrši pritisak da se sporazum što prije postigne. Miješanje Rusije, i navodno njena želja da se zadrži status “zamrznutog sukoba”, ima i ovdje svoje posljedice.

STAV: Šta Bošnjaci Kosova očekuju od ovog dijaloga i sporazuma? U Srbiji i Republici Srpskoj sve se glasnije govori o otvaranju pitanja granica i BiH, a s druge strane Milorad Dodik, čini se, izgovara riječi koje treba izgovoriti Vučić o tome da Srbiji ne odgovara da Kosovo bude u njenim okvirima zbog brojnosti Albanaca i činjenici da bi onda preuzeli dobar dio političke vlasti u Srbiji. Da li je moguće da postoji tajni dogovor između srbijanske i kosovske strane, a uz odobravanje međunarodne zajednice, da Srbija odustane od Kosova, a da se otvori pitanje granica u BiH?

BAJRAMI: Ja sam o tome javno govorio i pisao u medijima na više jezika, mimo bosanskog, da Bošnjaci s Kosova trebaju biti uključeni u dijalog, i u tom kontekstu, da i nama ne odgovara nikakva podjela Kosova, odnosno pomjeranje granica. Razloga je najmanje tri. Prvi, većina Albanaca je protiv toga, a to znači da se sumnja da će takvo rješenje još više iskomplicirati mogućnosti dogovora, jer će se otvoriti neka bolna pitanja. Drugi razlog je što “korekcija granica” dotiče direktno Bošnjake Kosova jer gube naselja Rvatsku i Berberište u općini Leposavić, koja zajedno imaju oko 2.400 hektara seoskog atara. Smanjuje nam se dodatno broj stanovnika jer bošnjačkih pripadnika ima i u drugim općinama na sjeveru, a naš broj na Kosovu ionako je već mali. Treći razlog što smo protiv “korekcije granica” je zbog već kazane strepnje da Beograd želi da se učini presedan i poništi odluka Badinterove komisije “o administrativnim granicama republika i pokrajina iz SFRJ kao državnim” i da je zapravo glavna meta ovakvim načinom rješavanja kosovskog spora sa Srbijom Bosna i Hercegovina. To bi neminovno izazvalo novi sukob u toj zemlji za koju mi Bošnjaci na Kosovu držimo da je matična u nacionalnom, jezičkom, duhovnom, obrazovnom i kulturnom smislu, gdje živi naš matični bošnjački narod, ali i mnogi naši bliski i daljnji rođaci i prijatelji, kao i naša iseljena bošnjačka kolonija s Kosova od više hiljada duša, te desetak hiljada Albanaca s Kosova, koji se svi zajedno ponovo izlažu rizicima novih stradanja u slučaju neke nove agresije na bh. teritoriju.

STAV: Zašto je Kosovo u paketu uvelo carinsku stopu 100% na robu iz Srbije i BiH? Da li albanski političari shvataju političku scenu u BiH i da u bošnjačkoj bh. politici imaju prijatelja nemoćnog da prizna Kosovo, pa čak u ovoj fazi da ukine vize za Kosovo?

BAJRAMI: Ja mislim da mi Bošnjaci možemo da žalimo sto se samo ide dublje ka pogoršanju odnosa Kosovo – Bosna i Hercegovina, umjesto da Bošnjaci i Albanci međusobno sarađuju i da se drže zajedno. Ja sam među onima u prvom safu koji godinama zaredom upozoravaju na opasnost od udaljavanja ova dva naroda, od kojih je albanski ipak veći od bošnjačkog, i u mnogo boljoj poziciji, jer Albanci imaju i državu Albaniju, a velika su narodna skupina i u Makedoniji, gdje su već jak politički i nacionalni faktor. Uvođenje taksi na veliki izvoz robe i sirovina iz Srbije na Kosovu izazvan je nakon agresivnog ponašanje Srbije prema Kosovu na mnogim poljima, a čaša je prelivena propagandom o povlačenju priznanja Kosova, te agresivnim lobiranjem protiv učlanjenja Kosova u Interpol. Kosovu je inače ostavljana prepreka oko izvoza svoje robe i sirovina u Srbiju i BiH, još od Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA). Tako da je njegov izvoz ionako bio simboličan, dok je srbijanski izvoz na Kosovo imao enormne vrijednosti u odnosu na balkanske prilike, a ni iz BiH nije baš mali. Podsjećam i da je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić pratio Srbiju i glasao protiv učlanjenja Kosova u Interpol. No, razlozi su prevashodno politički! Ja sam imao jedno reagiranje tražeći da se od taksi izuzmu firme iz Federacije BiH, odnosno bošnjačke i hrvatske firme. Smatrao sam, ako u drugom entitetu predstavnici srpskog naroda u BiH redovno prijete Kosovu, ne daju ni ukidanje rigoroznog viznog režima, onda treba kazniti one koji to čine. Međutim, državni nivo BiH očigledno ne želi da ide na tu “separaciju”, jer ona možda može izazvati i druge konotacije, što razumijem, posebno kada su interesi Bošnjaka u pitanju. Bošnjaci, Hrvati i razumni Srbi moraju u Vijeću ministara BiH pokrenuti inicijativu i ukinuti vize za građane Kosova i priznati dokumenta. To je, čini se, najviše u interesu BiH, a i Bošnjaka.

STAV: Jeste li zadovoljni odnosom bošnjačke politike i nacionalnih institucija iz BiH prema Bošnjacima Kosova?

BAJRAMI: Pripadam rijetkim ljudima s Kosova koji drže da bez oslonca na BiH, odnosno bošnjačke institucije u njoj, ne samo na Kosovu nego i u regiji, opstanak manjinskih skupina Bošnjaka je problematičan. To je uostalom i na Balkanu i u svijetu općepoznata stvar – da većina pomaže svoju nacionalnu manjinu, i to je po svim međunarodnim pravilima dozvoljeno. Te podrške nažalost nema. Bošnjacima na Kosovu treba Sarajevo pomoći u udžbenicima, literaturi na bosanskom jeziku za njihovu nastavu, treba im redovni upis studenata na Univerzitetu u Sarajevu, Tuzli itd., kulturna razmjena, dakle, treba im institucionalna podrška. Mi imamo ostvarene kontakte, doduše zadnjih godina su oslabili, s BZK “Preporod”, s Institutom za jezik, s Islamskom zajednicom u BiH, s FIN-om, listom Preporod, ostvareni su i kontakti s Univerzitetom u Sarajevu (posljednjih godina), s VKBI, kao i s mnogim viđenijim bošnjačkim intelektualcima i novinarima u Sarajevu, Tuzli i drugim gradovima. Svi su oni bili kod nas u Prizrenu i drugim centrima gdje žive kosovski Bošnjaci, držali predavanja, dogovorili po neku moguću saradnju i daljnje kontakte.

STAV: Vi ste aktuelan zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore Vlade Kosova, spomenuli ste da je i tridesetak hiljada Bošnjaka Kosova u inostranstvu, kakvo je stanje u kosovskoj bošnjačkoj dijaspori?

BAJRAMI: Stanje u dijaspori, generalno bošnjačkoj, ne samo kosovskoj, uglavnom je dobro. Bošnjaci su organizirani po centrima, islamskim centrima, udruženjima, klubovima, bilo sa zavičajnim ili s nacionalnim imenima. Nažalost, ljudi i dalje odlaze, i to u posljednje vrijeme mnogo, i s Kosova i iz BiH. Mi Bošnjaci na Kosovu se, nažalost, smanjujemo, učenika u školama nam je sve manje. Ono sto treba kazati jeste da je jako bitno da se redovno radi na tome da se svi Bošnjaci u dijaspori drže zajedno, poštujući međusobno svoje specifičnosti iz zemalja porijekla i da nikad ne zaborave da je očuvanje bosanskog jezika i kulture, te svoje tradicionalne vjere, ono što će ih sačuvati od asimilacije u novim sredinama. Ja ovo redovno naglašavam u susretima u dijaspori i drago mi je kad vidim da su svi Bošnjaci zajedno. Treba li naglašavati da time Bošnjaci, pošto im se tamo pružila prilika da budu zajedno, šalju i zasebnu poruku i sebi i drugima da smo jedan narod.

Razgovarao: Anes DŽUNUZOVIĆ